Ako nemaš za reći nešto lijepo – ne reci ništa

Prema provedenim ispitivanjima mi smo nacija prilično sklona kukanju, žaljenju, kritiziranju svega i svačega. Pita li nas netko kako je prošao dan na poslu – naći ćemo štofa za žaljenje: previše posla, loši međuljudski odnosi, grozan šef i sl. Žalit ćemo se i na vrijeme, na susjede, na okolnosti zbog kojih smo nezaposleni, na primanja, na djecu, roditelje, na sve.
Na taj način zatvaramo se u krug nezadovoljstva, frustracija i negativnosti svih vrsta. Zaklanjamo si pogled na dobre ljude i dobre situacije.

Stručnjaci smo za pronalaženja mana, vrlinama teže ulazimo u trag.
Svatko i sve ima i dobrih i loših strana. Ljudi, okolnosti, ustanove, stvari… Neke su uistinu loše i to je prilika za rast i učenje, možda poticaj ili prilika za nešto drugačije, bolje.

Negativne misli privlače nove negativne misli, ružna riječ privlači još ružnih riječi, nezadovoljstvo rađa nezadovoljstvo, itd. Pokušajte pronaći nešto pozitivno u svakome iz vaše okoline i nešto pozitivno u svakoj problematičnoj situaciji koja vas zadesi.

Naravno, nerealno bi bilo uvijek i o svemu govoriti isključivo pozitivno. Kad imamo dobru namjeru i konstruktivnu kritiku sasvim je u redu izraziti je na primjeren način i u prikladno vrijeme. Ne klevetati, ne ogovarati, ne kritizirati, ne širiti glasine, ne žaliti se zbog žaljenja.

Pokušajte prosijati riječi prije nego ih izgovorite. Ustrajnim osvješćivanjem i pokušavanjem možemo steći naviku da, prije nego o nekome ili nečemu izrečemo nešto ružno ili negativno, zastanemo i pokušamo smisliti nešto lijepo ili konstruktivno. Nešto zbog čega će se situacija promijeniti na bolje.

Ako nam ništa ne padne na pamet – bolje da šutimo.

Photo courtesy of Pixabay