Kontakt sa sobom

Kad se rodimo, prihvaćamo i volimo sebe.

Ne donosimo sudove o tome koji su dijelovi našega bića dobri, a koji su loši. Osjećamo punoću i svoju cjelovitost, živimo u trenutku i slobodno.

Kako odrastamo, počinjemo učiti od ljudi koji nas okružuju. Oni nam govore kako da se ponašamo, kada da jedemo, spavamo i mi počinjemo otkrivati razliku koji nam način ponašanja donosi prihvaćanje, a koji odbijanje. I to je sasvim u redu ako ne uništava onaj zdravi dio nas.

Rođeni smo u dobrom kontaktu sa samim sobom. Znamo pravu mjeru koliko nam je potrebno spavanja, jela, igre…Kako rastemo, istražujemo i ponekad pretjerujemo. Tada su odrasle osobe tu da nam kažu – ne.

Međutim, kada te odrasle osobe kažu ‘ne’ kao odgovor na naše osobne potrebe ili mjere i ako to ponavljano čine, nastat će problem. Npr. ako roditelj prečesto inzistira da dijete sve pojede s tanjura, ako ga pri tome kažnjava emocionalnom hladnoćom kada to ne čini, zapravo ga konstantno ucjenjuje. Tada se dijete ‘proda’ za ponovnu emocionalnu toplinu voljene osobe i pogazi svoju unutarnju mjeru, potrebu.

Kako bismo zadovoljili autoritete, počinjemo činiti ono što ne želimo. Udaljujemo se od samih sebe, više ne znamo čitati sami svoje potrebe i želje. Jedemo više nego što nam je potrebno, ne krećemo se dovoljno (ne čujemo kada nam organizam govori da mu treba aktivnost), možda ne pijemo dovoljno vode, možda ne posvećujemo dovoljno vremena odmoru, pretjerano gledamo u ekrane, nemamo redovit društveni život…

Danas, više nego ikada, izgubili smo pravu mjeru stvari. Izgubili smo odnos sa sobom. Kako ne komuniciramo dobro sa samima sobom, možemo li očekivati da znamo dobro komunicirati s drugima?

Ima li puta natrag, do sebe, do onog trenutka kada smo to znali bez da smo to morali učiti?

Puta uvijek ima. Obično je dugotrajan, zahtijeva vrijeme, a ponekad i podršku stručne osobe. Ovisi u kojoj je mjeri izgubljen kontakt sa sobom.

Ipak, na svaki put se kreće prvim korakom. Koji će biti vaš prvi korak, odlučite sami. Osamite se i zapitajte: ‘Što me čini nezadovoljnom osobom? Što bih mogla/mogao promijeniti?”

Koliko nas se prodalo kako bismo bili dobri, voljeni, prihvaćeni, da bi ispunili očekivanja nama važnih osoba i zaradili koje priznanje?

Ivana Grabar, gestalt socioterapeut, prof.pedagogije
Krugovi, udruga za edukaciju i savjetovanje, www.krugovi.hr