Prehrana i hiperaktivnost

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća dr. Feingold iz San Francisca iznio je teoriju da je hiperktivnost u djece posljedica prehrane s puno aditiva, osobito nekih prehrambenih boja i konzervansa.

Više je puta proširivao tu svoju tezu pa su se aditivima i konzervansima pridružili salicilati, a potom i šećer. Preporuka dr. Feingolda je zabraniti djeci konzumiranje svih namirnica u kojima ima prehrambenih boja i konzervansa. Broj takvih namirnica pozamašan je, a neke su već godinama na tronu naših ili dječjih menija.

Stručnjaci koji su desetak godina poslije testirali navode dr. Feingolda nisu uspjeli utvrditi uzročno-posljedičnu vezu aditiva, konzervansa i šećera u prehrani s hiperaktivnosti u djece. Nakon tog neuspjeha dr. Feingold se nije povukao, nego nastavio rad u tom smjeru.

Kasnija istraživanja potvrdila su postojanje veze između dječje hipeaktivnosti i prehrane namirnicama koje u većoj mjeri sadrže umjetne aditive. Kao glavni čimbenici hiperaktivnosti, tzv. okidači, spominju se tipične dječje slastice/grickalice – čokoladice s raznim punjenjima, krekeri, razni bomboni, sladoledi, biskviti, lizalice, flipsići, sokovi.
Zanimljivo je da sve namirnice kod kojih je utvrđena intenzivno žuta boja tartrazin provociraju alergijske reakcije i hipearaktivnost u djece. Isto tako, važno je znati da dječja populacija u prilično velikoj mjeri konzumira napitke koji sadrže i umjetne aditive, ali i određene količine kofeina što također ima utjecaj njihovo ponašanje.

Roditelji trebaju obratiti pozornost i kontrolirati što, kada i u kojim količinama djeca konzumiraju.

Ne treba previše olako prihvaćati nepotvrđene znanstvene teorije, ali treba biti informiran i slijediti zdrav razum (budući da oko svih ovih pitanja još uvijek postoje kontroverze i teško je pronaći i dva priznata stručnjaka koja će imati jednako ili slično mišljenje).

Neki proizvođači hrane koriste prirodne boje (od biljaka, životinja ili mineralnih izvora) kao što su šafran, repa ili karamela. Preporuka je čitati deklaracije na proizvodima. Sintetičke boje su jeftinije i lakše ih je kontrolirati u procesu proizvodnje. Umjetno obojene namirnice obično sadrže i veće količine šećera, konzervansa i drugih sintetičkih tvari. Međutim, ne možemo uvijek niti deklaracijama posve vjerovati. Stoga je najbolje pratiti svoje dijete i vidjeti kako neka hrana djeluje na njega. Reakcije su često vrlo brze.

Savjet:
Pokušajte jedan period (najmanje 15, a najbolje 30 dana) izbaciti iz prehrane (ili u većoj mjeri reducirati) one namirnice koje sadrže umjetne aditive. Promatrajte svoje dijete i eventualne promjene u ponašanju. Uzmite u obzir i to da će dijete najvjerojatnije biti vrlo nezadovoljno zbog promjene i da će to također utjecati na njegovo ponašanje.

Odgovoran roditelj prvenstveno brine o tome da zadovolji potrebe svog djeteta, a tek potom njegove želje. Zato, ustrajte.

Photos courtesy of Pixabay