Zablude vezane uz djecu i razvod (4.)

Mala djeca zbog razvoda pate manje od starije djece…

Razvod braka nije nešto planiramo, barem ne puno unaprijed. Ponekad naprosto odnos postane suviše težak, bolan i štetan pa razvod vidimo kao jedino rješenje. Neupitno je da će to, najčešće negativno, utjecati na nas same i na naše dijete (ili djecu).

Koliko će situacija istraumatizirati dijete teško je govoriti općenito – svako je dijete jedinstveno i svaki je razvod također jedinstven. Neminovno je da će dijete patiti. Jedina dob u kojoj će u manjoj mjeri shvaćati problem dob je do dvije, maksimalno tri godine, ali će čak i tad osjetiti da se nešto događa. Mlađe dijete neće znati izraziti bojazni i imat će manje sjećanja vezanih uz zajednički život roditelja, onih vezano uz nesuglasice među roditeljima, natezanja oko skrbništva i sl. i neće to znati izraziti pa smo skloni misliti da razvod proživljava lakše od starijeg djeteta.

Činjenica je da će se dijete dijete čiji su se roditelji razveli kad je imalo dvije ili tri godine najčešće dobro prilagoditi na trenutnu stvarnost, no ono ima sjećanja i osjećaje kojih nije svjesno, ali su tu, u njemu/njoj. Na kognitivnoj razini ona to sebi niti drugima ne mogu pojasniti, ali na onoj osjećajnoj ona postoje i utječu na njih. Stoga je važno imati na umu da je, bez obzira na dob, način kako se roditelji razvode i kako poslije surađuju i dijele odgovornost (i vrijeme) i pokazuju ljubav prema djeci, presudan za to u kojoj će mjeri i kako razvod utjecati na rast i razvoj djeteta.

Zato bismo mogli zaključiti da godine nisu važne, važan je način…

Kad dijete s oba roditelja proživi desetak godina, s oboma razvije dublji odnos, ima osjećaj važnosti obitelji, ali je tada još uvijek nesamostalno i u toj mjeri egocentrično da će svaki problem između roditelja pojmiti mnogo teže, s više internaliziranih problema u koje spadaju povlačenje u sebe, somatske poteškoće, depresija.
Razvod nije nešto što planiramo, najčešće se dogodi… Roditelji često ne mogu čekati da dijete prijeđe neku kritičnu dob da bi se razveli. U niti jednoj dobi dijete nije sretno zbog razvoda roditelja (premda osjeća olakšanje u slučajevima konstantnih sukobljavanja, svađa, obračunavanja, zlostavljanja ili dr.).

Najgore je ukoliko se jedan od roditelja nakon razvoda prestane ponašati kao roditelj ili biva roditelj u značajno manjoj mjeri nego prije razvoda. Tad dijete najviše pati. I onda kad drugi roditelj (onaj s kojim dijete nastavi živjeti) ne funkcionira – pada u depresiju, oslanja se na dijete, traži podršku od djeteta, opterećuje dijete svojim problemima i sl.
„Ako jako želite vidjeti nesretno dijete, pogledajte što se događa kad se roditelj ne pojavi u dogovoreno vrijeme za sastanku. „ – rekao je jedan dječji psiholog.
Stvari se mijenjaju kad dijete ulazi u tinejdžersku dob. S pubertetom dijete postaje sposobnije kritički razmišljati i u težnji da bude što samostalnije i pronađe svoj identitet (odvojen od roditelja) prestaje biti tako vezano uz obitelj i roditelje.

Važno je imati na umu da će sva djeca, u većoj ili manjoj mjeri, patiti zbog razvoda i da će im trebati period prilagodbe, što obično traje oko godinu, godinu i pol, ovisno najviše o tome kako se ponašaju roditelji tijekom i nakon razvoda.

Photo courtesy of Pixabay