Usamljenost i rizik od bolesti

park-bench-338429_640

Biti sam(a) i biti usamljen(a)…

Usamljenost možemo definirati kao vrlo subjektivno iskustvo koje osoba doživljava kao negativno i bolno, a posljedica je nedostatka zadovoljavajućih socijalnih odnosa u životu osobe. Osobe starije životne dobi izloženije su raznim čimbenicima koji doprinose negativnim životnim promjenama i različitim stupnjevima socijalne izolacije ili usamljenosti. Smrt supružnika, braće ili sestara, prijatelja, bolest, umirovljenje, invalidnost, smanjenje prihoda i veća zavisnost povećavaju rizik od različitih negativnih životnih promjena, uključujući i osjećaj usamljenosti. Smanjenje broja prijateljstava, gubitak i promjena životnih uloga te smanjena aktivnost pojedinca u raznim životnim područjima (svojevoljno ili nametnuta od strane okoline/društva), mogu biti pokretači socijalne izolacije i usamljenosti starije osobe.

Usamljenost je negativno povezana sa srećom, samopoštovanjem i općim zadovoljstvom životom, što često dovodi do razvoja niza tjelesnih bolesti koje mogu imati i tragične posljedice za stariju osobu.

Istraživanja su potvrdila da što se starije osobe češće druže i povezuju sa drugima, to je rizik npr. od kognitivnog slabljenja i Alzheimerove bolesti manji. Ljudi koji održavaju različite i ugodne odnose sa drugima zdraviji su i žive dulje.
Djeca, prijatelji, rođaci i druge bliske osobe izvor su zadovoljstva i socijalne podrške starijim osobama. Njihovo društvo umanjuje kod starijih osjećaj ostavljenosti, izoliranosti, nekorisnosti…

Uz podršku bliskih osoba, ponajviše članova uže obitelji, starija se osoba lakše suočava s promjenama koje dolaze sa starenjem (gubicima supružnika, prijatelja, rođaka), bolje se prilagođava nastaloj situaciji, pozitivnija je, manje sklona depresivnim stanjima, aktivnija (sklonija aktivno doprinositi neutralizaciji negativnih utjecaja) i općenito zdravija.

Iako živjeti sam ne znači nužno i biti usamljen (jer mnogi samci/samice vode zadovoljavajuć, integriran socijalno aktivan život), pokazalo se da je usamljenost ipak češća i izraženija kod onih pojedinaca koji žive sami.

Sve navedeno, premda u manjoj mjeri, odnosi se i na mlađe osobe koje se imaju slabu socijalnu podršku.

Nemoguće je često ono što nije pokušano…

Photo courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar