Pretjerana potreba za hranom

Zašto jedemo i kada nismo gladni…

Malo smo pobrkali životne prioritete pa živimo da bismo radili umjesto da radimo kako bismo živjeli; živimo kako bismo jeli umjesto da jedemo kako bismo živjeli.

Bez sumnje, za takvo stanje stvari postoji cijeli niz ‘krivaca’ – od modernog načina života, dostupnosti hrane, utjecaja medija, izbora namirnica, neupućenosti, itd.
Na neke od tih stvari doista ne možemo utjecati, no na neke možemo i pozvani smo da to učinimo nakon što osvijestimo što radimo krivo. Možemo se educirati i informirati, uvesti u prehranu određene promjene u skladu sa savjetima stručnjaka te, u konačnici, odlučiti što (ne)ćemo jesti.

Naime, dokazano je da je izbor namirnica na našem tanjuru važan jer određene vrste namirnica djeluju poput opijata – stvaraju ovisnost i potrebu za ponovnim konzumiranjem tih namirnica.

Primjerice, šećer (naročito iz umjetnih sladila) izaziva potrebu za još više slatkog.

Protein iz žitarica (gluten) i mliječni protein (kasein) također dovode do stvaranja želje za jelom. Konzumiranjem namirnica poput prženih krumpirića, kokica, slanih grickalica, sendviča, proizvoda od bijelog brašna i sl. radimo si ‘medvjeđu uslugu’ – stvaramo potrebu za opetovanom konzumacijom tih istih proizvoda; jednostavno ih se ne možemo zasititi.

Nažalost, kod nekih ljudi i neke zdrave namirnice poput voća i orašastih plodova (pogotovo ako su prženi i slani) mogu izazvati pojačani tek.

Tzv. brza hrana (junk food) sadrži kombinaciju slatkog i slanog, masnog, nezdravo tijesto,, nekvalitetne i nezdrave zamjene za šećer (poput škrobnog, glukoznog i fruktoznog šećera), margarine i slična biljna ulja koja značajno narušavaju ravnotežu omega-3 i omega-6 masnih kiselina u organizmu. Ovakva hrana dokazano stvara ovisnost.

Pojačivači okusa (glutamati) također potiču tek i izazivaju potrebu za više hrane od količine koja nam je potrebna jer, između inih štetnih djelovanja, izazivaju pojačano lučenje inzulina. Uz to, hranu čine ukusnijom što također navodi konzumenta da jede veću količinu. Nalazimo ih u većini suhomesnatih i sl. proizvoda.

Nedostatna količina prirodnih masnoća u prehrani (a posebno nedostatak omega-3 masne kiseline) povećava rizik od stvaranja ovisnosti i želje za određenom hranom u količinama većim od potrebnih.
Posezanje za prženim krumpirićima ili slanim grickalicama nije rješenje nego samo produbljuje problem.
Namirnice koje u nama izazivaju potrebu za ‘još’ treba jednostavno izbaciti iz jelovnika. Svatko treba osluškivati svoje tijelo i zaključiti koje su to namirnice.
Reći ćete, nije jednostavno. Ipak, razmislite… Ako je čokolada vaš ‘okidač’ za prejedanje, je li vam lakše ne jesti čokoladu uopće ili pojesti samo par kockica? Vrlo se često nećete zaustaviti na samo nekoliko kockica. Znači, imate izbor – ne jesti uopće ili se prejesti (u velikoj većini slučajeva to je tako).
Nažalost, nema čarobne formule.
Rješenje je u izboru namirnica u njihovom najbližem izvornom obliku. Uravnotežena prehrana koja se sastoji od povrća i voća, ribe, mesa, jaja, zdravih masnoća (maslinovog ulja npr.), maslaca (u umjerenim količinama) i sl., osnažit će tijelo, doprinijeti općem zadovoljstvu i zaustaviti opsesivno razmišljanje o hrani.

Roditelji bi svakako trebali razmišljati o prakticiranju zdrave i uravnotežene prehrane budući su osnovni i najvažniji uzor svojoj djeci, a sve veći broj djece pati od posljedica neuravnotežene i nezdrave prehrane.