Popis samoniklog jestivog bilja

razno 008

Od B do V…

Bazga (Sambucus nigra)
Od bazge se upotrebljavaju cvjetovi i bobice. Sve o bazgi …pročitajte ovdje

images (8)Bedrenika, mala (Pimpinella saxifraga)
Drugi nazivi: Velika siljevina
Kao povrće mogu poslužiti prizemni listovi koji su ugodnog, aromatičnog okusa. Pomiješani sa drugim zelenim biljem mogu se koristiti za pripremu variva ili salata. Sitno narezani listovi stavljaju se kao začin u umake i marinade i suhomesnate proizvode.
Bedrenika se koristi za liječenje živaca, bolesti pluća, astme, slabokrvnosti, reumatskih bolesti i bubrežnih lamenaca. Vrlo povoljno djeluje na želudac i crijeva.

Bljušt (Tamus Communis)
Jestivi dijelovi biljke su mladi izdanci. U rano proljeće u Primorju, pogotovo na padinama Učke, tradicionalno se odlazi u berbu bljušta, šparoga i veprine.
Bljušt blagotovorno djeluje kod zatvora, preporuča se slabokrvnim osobama, odličan je za dijabetičare i rekonvalescente. Najznačajnije njegovo svojstvo je diuretičko svojstvo – pomaže pri otežanom mokrenju.
Bogat je kalijem, fosforom i sumporom, kalcijem i magnezijem.
Sadrži i željezo, bakar, cink, fluor i jod.
Kod dugotrajnog i napornog umnog rada djeluje stimulirajuće.
Od bljušta urin poprima karakterističan neugodan miris, što je rezultat poticanja izlučivanja toksina iz organizma.

Borač (Borago officinalis)
Listovi i izdanci ove biljke vrlo su ukusni kad su mladi. U sjevernoj Dalmaciji pripremaju se kao salata ‘burandža’. Koristi se i kao začin za salatu od krastavaca, za povrće, juhe mazive sireve i umake. Priprema se kao špinat, a u Italiji prže listove borača uvaljane u tijesto.
Listovi se smiju brati za jelo samo do pojave plavih cvjetova koji su također jestivi i k tome vrlo dekorativni.
U Latinskoj Americi listovi borača koriste se za liječenje plućnih oboljenja, u Kini listove pune i rolaju, u Njemačkoj se borač koristi u umacima, salatama, uz špinat i slično, U Engleskoj njime aromatiziraju alkoholna pića.
Za borač se kaže da podiže duh, tjera melankoliju i ohrabruje. Ima diuretička svojstva i potiče znojenje.

Brašnjak, divlji špinat (Chenopodium-henricus)
Ova se biljka nekada uzgajala kao povrće. Za jelo je najbolje brati posve mladu biljku u koje stabljika nije još posve razvijena. Iz mladih listova, u rano proljeće, može se priprediti ukusno varivo. Posve mladi proljetni izdanci s još nerastvorenim i nerazvijenim listovima mogu se spremati s maslacem kao i šparoge.
Brašnjak je viljka bogata vitaminom C i beta-karotenom.

Breza (Betula verrucosa)
Lisni pupoljci i sasvim mladi listovi mogu se upotrebljavati u mješavini sa drugim divljim povrćem za pripremu juha, variva i pirea.
Stariji listovi gorki su. U izvanrednim prilikama brezine se rese u toku zime i ranog proljeća beru, suše, melju i miješaju sa brašnom za pravljenje kruha ili prže kao zamjena za kavu.
Kad se u mladom stablu izvrti rupa dobiva se sok koji sadrži šećer i brezovo eterično ulje, a može se piti svjež i ukuhan kao sirup. Od jednog se stabla za 48 sati može dobiti 4,5 litre soka.

p17611jvoe1lai1na61do2s6b1jnb5Cikorija (Cichorium intybus)

Kao povrće koristi se gorkasto, prizemno mlado lišće koje se sakuplja u proljeće i rano ljeto, prije cvatnje. Priređuje se na razne načine, najčešće kao salata, špinat ili u omletu. Radi ublažavanja gorkog okusa često se miješa s drugom zelenjavom. Oblik lista je sličan maslačku. Od cikorije su nastale nove vrste: rukola, radič i žuta i crvena cikorija.
Jela pripremljena od lišća specifičnog su okusa.
Korijen se bere u rujnu i listopadu, a može se koristiti u salati ili u varivu, a izuzetno je pogodan za dijabetičare jer ima puno inulina.
Sušenjem, prženjem i mljevenjem korijena cikorije dobiva se poznata zamjena za kavu (divka).
Cikorija potiče izlučivanje toksina iz organizma i obnavlja krv, regulira probavu.

Crni sljez (Malva sylvestris)
Mladi listovi, izdanci i vršci stabljika vrlo su ugodnog okusa i pogodni za pripremu miješanih salata, za spravljanje juha, variva, nadjeva i sl.
Mogu se koristiti od ranog proljeća do sredine ljeta. Nema opasnosti od zamjene sa nekom sličnom, a škodljivom biljkom.
Sjeme crnog sljeza sadrži ulja, a ukusne mlade plodove često svježe rado jedu djeca.

Češnjača (Alliaria officinalis)
220px-Garlic_Mustard_close_800Od travnja pa sve do lipnja mogu se koristiti mladi izdanci, vršci stabljika i listovi okusa i mirisa po češnjaku. Za spravljanje juha, variva, pire od mješanog povrća, u salatama. Kao začin češnjača popravlja okus jelima, a sitno nasjeckana može se koristiti kao zamjena za češnjaka. Može se upotrebljavati bez ograničenja. Ne postoji opasnost od zamjene s nekom sličnom, a škodljivom biljkom.
Sjeme češnjače također se može upotrijebiti kao začin.
Dobar je diuretik i ne zadržava neugodan zadah.

Čičoka (Helianthus tuberosus)
Uzgaja se kao stočna hrana, kao povrće i kao ukrasna biljka. Gomolji čičoke iskapaju se u kasnu jesen i vrlo su hranjivi. Mogu se prirediti na sličan način kao i krumpir. Ne sadrži škrob, a zbog sadržaja inulina pogodna je za prehranu dijabetičara. Povoljno djeluje na crijevnu mikrofloru.

Čičak (Arctium lappa)
Za prehranu se koriste mladi, mekani izdanci, mlade i sočne stabljike i listovi. Sakupljaju se u ožujku i travnju, netom nakon što izbiju iz zemlje. Kuha se poput šparoga ili konzumira sirov na salatu, prži se ili suši pa dodaje raznim jelima od povrća.
Mlade sočne stabljike koje se beru prije negoi čičak procvjeta i peteljke lista gule se i koriste sirove u salati, juhama, varivima, pireima. Mogu se i pohati. Prije glavne pripreme mogu se kratko prokuhati.
Korijen se upotrebljava sirov, kuhan, pržen ili osušen kao dodatak jelima od povrća.
Dužim ukuhavanjem dobiva se slatki sirup pogodan u dijetalnoj prehrani. Od pečenog i samljevenog korijena čička priprema se napitak sličan kavi. Sadrži dosta škroba i može se koristiti kao zamjena za krumpir. Osušen i samljeven koristi se kao dodatak brašnu za pripremu kruha, peciva i slastica.
Bere se u kolovozu i rujnu. Organizmu daje energiju i okrepljuje.
Čičkom se liječi giht, reumatske bolesti, katar želuca, nadutost, razni osipi i rane u usrima.

Drijen (Cornus mas)
Prezreli prlodovi drijena veoma su ukusni za jelo, u svježem i u prerađenom stanju. Koristi se samostalno ili u kombinaciji sa drugim divljim plodovima, za spravljanje pekmeza i marmelade. Može se i sušiti i tako čuvati za zimske dane kao suho voće ili za spravljanje čaja.

Gavez (Symphytum officinale)
Mladi izdanci, stabljike i listovi mogu se brati za jelo u proljeće i tijekom ljeta i kasnije u jesen. Jedu se većinom prokuhani kao blitva ili špinat. Stabljike treba prethodno oguliti.
Jela od razvijene biljke ponešto su gorka, no svježa imaju ugodan i osvježavajući mirisi i okus koji podsjeća na krastavce.
Listovi gaveza mogu se stavljati u juhe i mješana variva. Zajedno sa peteljkama listovi se mogu pržiti na ulju, umočeni u tijesto za palačinke. Najukusniji su posve mladi, u rano proljeće ubrani izdanci, priređeni sa maslacem.
I osušeni listovi i cvjetovi dodaju se juhama i varivima radi njihova ljekovitog djelovanja- sprječavaju razvoj ateroskleroze, povoljno djeluju na astmu, hipertenziju, osteoporozu i bolesti žući.
Oviše o gavezu …pročitajte ovdje…

Jaglac, rani (Primula veris)
Listovi ranog jaglaca koriste se uglavnom kao vitaminsko proljetno povrće. Beru se potpuno mladi, stariji su neupotrebljivi, jako gorki.
Mladi se listovi koriste svježi, kao dodatak salatama, juhama i varivima. Nsadrže saponine koji su blago otrovni pa ih nije poželjno koristiti u većim količinama. Lišće se prije upotrebe popari ključalom vodom, voda se baci i dalje se može pripremati kao špinat. Listovi sadrže puno vitamina C. Cvjetovi su ugodnog mirisa i sladunjavog okusa.
Jaglac pomaže kod katara dišnih putova i djeluje smirujuće, no kako smo eć napomenuli u većim je količinama štetan za zdravlje. Jaglac je zakonom zaštićena vrsta.

Jarebika (Sarbus aucuparia)
Bobice ove biljke najbolje je brati poslije prvih mrazeva jer su tada slađe. Kod branja se režu cijeli štitovi.
neugodan okus koji potječe od gorkih tvari i treslovina uklanja se stavljanjem plodovau ključalu vodu, uz miješanje ili ostavljenjem desetak sati u razrijeđenom octu.
Od njih se priprema sok, marmelada, pekmez, žele, kompot, kaša, vino, ocat, rakija. Tiještenjem dobiveni sok upotrbljava se za pripremu osvježavajućih pića.

Kapari (Capparis spinosa)
Za prehranu se koriste cvjetni pupoljci i zran veličine papra koja se svježa konzerviraju u vinskom octu gdje stajanjem razvijaju karakterističnu aromu.
Kao začin kapari se dodaju salatama, preljevima, umacima, mesnim i ribljim jelima, sirevima… U nekim se zemljama plodovi jedu svježi. Potiču apetiti i olakšavaju probavu.

Kiselica (Rumex acetosa)
Za jelo služe mladi, sočni, prizmeni listovi i izdanci kiseloga, osvježavajućeg okusa. Najbolje ih je brati prije izbijanja stabljike ili dok je stabljika još nepotpuno razvijena, od opžujka do svibnja. Nijemci od kiselice spravljaju razna miješana variva, salate, umake, juhe, kaše, pudinge, kreme, konzerviraju ih za zimu na razne načine.
U japanu kiselicu mlade prizemne listove s peteljkama jedu sirove ili ih spravljaju kao špinat. U našim krajevima listovi se najviše spravljaju kao umak ili se jedu sirovi. Dobri su i pomiješani sa špinatom.
Njome se mogu zakiseliti jela. U većim količinama nije preporučljiva zbog visokog sadržaja oksalne kiseline. Sadrži puno vitamina C.

Komorač (Foeniculum vulgare)
Ova aromatična biljka od davnih je vremena poznata kao povrće, začin i lijek. U ishrani se korisati list, zadebljali gomolj i lisna drška kao začin. Uživanje u mladim listovima komorača osobito je rašireno u južnoeuropskom podneblju. Varivo od komorača smatra se ljekovitim kod probavnih smetnji. Miješa se sa zeleni, u salatama, u umacima i varivima. Svi dijelovi komorača imaju sladak okus i ugodna miris. Listovi se koriste sirovi, kao začin ili kao dodatak kuhanim jelima, umacima, omletima, juhama i marinadama. Zadebljanje se koristi pojedinačno ili u kombinacijama – npr. kuhan s nekim preljevom. Odličan je za varivo ili pečen uz dodatak peršina, origana ili češnjaka. Svježi gomolj koristi se za salatu, začinjen solju, uljem i sokom od limuna. Dodaje se plodovima mora, ribi, svinjetini, umacima… Komorač ima antiseptička svojstva, osvježava, pospješuje probavu, jača apetit, preporuča se kod kašlja i kod dišnih oboljenja. Ulje komorača koristi se za inhalaciju i oboljela reumatična mjesta.
Više o komoraču …pročitajte ovdje

Kopriva (Urtica dioica)
Koriva je prava proljetna kraljica livada. Za jelo služe samo svježi, prokuhani listovi i vršci koprive. Beru se od kraja veljače pa do mjeseca svibnja, ponekad se nađu i u jedenskim mjesecima. Nježne vrške biljke sa 4-6 listića treba otkinuti u rukavicama. Listovi se koriste za pripremu mnogih jela – od juha i variva do umaka, kaša, za nadjeve i salate, kao špinat, kao pire, u raznim kombinacijama.
Koprivu treba popariti vodom kako bi se odstranio toksin.
Konzervira se sušenjem za upotrebu u zimskim mjesecima, a može se i zamnrznuti (nakon blanširanja).
Kopriva popravlja opću slabost organizma, stimulira rad srca, potiče cirkulaciju, čisti i jača krv, smanjuje šećer, pomaže kod gripe i prehlade, kod astme, poboljšava probavu itd.
Više o koprivi …pročitajte ovdje

Korijandar (Coriandrum sativum)
Za jelo se koristi samo potpuno zrelo, osušeno, aromatično sjeme, vrlo ugodne arome, kao dodatak jelima od povrća, juhama, tjestenini, mesu, divljači, ribi, gljivama, salatama i za kiseljenje povrća. Upotrebljava se za proizvodnju rakija, likera i dodaje kruhu, pecivima, mesnim prerađevinama, medenjacima. Ponekad se upotrebljava kao zamjena za papar.
Najviše se koristi u istočnjačkim kuhinjama – indijskoj i arapskoj. Otvara tek, pospješuje probavu, potiče rad želuca, crijeva i jetre, sprječava nadimanje, snižava kolesterol, smiruje nervnu napetost.
U većim količinama postaje otrovan!

Krasuljica (Anthiriscus cerefolium)
Krasuljica se dodaje toplim jelima – juhama i umacima, neposredno prije serviranja. Odlično ide uz jaja, mrkvu, krumpir, šparoge i dr. Potiče rad bubrega i pospješuje probavu.
Loboda (Chenopodium album)
Koristi se kao mlado lišće. Osim bjelančevina, masti i ugljikohidrata sadrži mineralne tvari, soli, vitamine A i C, gorke tvari, sluzi, gumu i vosak. Koristi se za salate, juhe, variva, jela s mesom. Može se pripremati i kao blitva ili špinat. Bere se od travnja do kolovoza.

Majčina dušica (Thymus serpyllum)
Majčina se dušica koristi za pripremu pečenja, posebno mljevenog mesa i jela od divljači, zatim za jela od ribe, raznih umaka i juha od zeleni. Karakterističnog je ugodnog mirisa i oštrog okusa. Neutralizira jako masna jela.

Maslačak (Taraxacum officinale)
Maslačak se koristi kao ukusna, gorkasta proljetna salata bogata nizom hranjivih tvari. Jedu se mladi listovi i ostali dijelovi biljke. Gorčina se može ublažiti stavljanjem u slanu vodu 30 minuta prije upotrebe.
Lišće se koristi za salate, juhe, variva, nadjeve i kao dodatak jelima. Otvara apetit, djeluje kao diuretik, čisti krv, poboljšava probavu i dr. Svježi sok blagotvoran je kod bolesti bubrega, jetre, žuči, mokraćovoda, slabokrvnosti, nesanice, glavobolje…
Cvijet maslačka koristi se za pripremu tzv. maslačkovog meda. Mlado lišće i kori+jen maslačka, začinjeni uljem i limunovim sokom, nakon 4 sata stajanja koriste se kao vitaminska salata. Korijen maslačka sadrži inulin, a koristi se kuhan ili sirov, narezan na tanke trakice ili sitno narezan, posušen i pržen kao zamjena za kavu.
Više o maslaču …pročitajte ovdje

Matičnjak (Melissa officinalis)
Koristi se svježi list koji ima vrlo specifičan okus, sličan limunu. Tamnozelene je boje, slatkoljutog okusa. Sadrži eterično ulje osvježavajućeg mirisa, a upotrebljava se kao začin za juhe sa povrćem, umake, marinade, za salate, namaze sa sirom i osvježavajuće napitke.
Narezan na trake u voćnoj salati ili serviran kao ledeni čaj aromatičnan je i osvježavajući. Eterična ulja iz matičnjaka pomažu kod grčeva, pospješuju probavu, opuštaju i umiruju.

Medvjeđi dlan (Heracleum sphondylium)
Sočni listovi i mesnate mlade stabljike s jož zatvorenim cvjetnim pupoljcima imaju jak miris i pomalo gorki okus. Koristi se kao zelen za juhu, za salate, za miješana variva.
Stabljika sa cvjetnim pupoljcima koristi se sirova ili se prije konzumacije popari vodom, uvalja u brašno ili tijesto za palačinke i prži na ulju. Za jelo se koristi i korijen kji sadrži dosta škroba i šećera i koji se doadje juhama i varivima. Naribani svježi korijen kuhanjem u vodi pretvara se u sirup koji se potom koristi kao začin, dodatak jelima ili preljev. Korijen se može i sušiti i mljeti u brašno za kruh.

Medvjeđi luk (Allium ursinum)
Za jelo se koriste samo mlado lišće i lukovica, od mjeseca travnja do lipnja. Listovi divljeg luka (srijemuša) mirišu na češnjak i blagogo su okusa. Lukovica se koristi kao i češnjak. Listovi se upotrebljavaju sirovi ili kuhani, za salate, juhe, variva, piree, kao začin ili kao dodatak jelu. Listovi se mogu sitno nasjeckati i dodati u sir i vrhnje.
Mlada se biljka može ukiseliti za zimu. O divljem luku više …pročitajte ovdje

Mjehurica (Physalis alkekengi)
Sočne, slatkaste, veoma ukusne bobice koriste se kao voće. Napitci od svježih bobica koriste se za liječenje bolesti mjehura i bubrega, pospješuju probavu i izlučivanje vode iz organizma.
Nakon cvjetanja razvijaju se sjajne i sočne zelene bobice unutar mjehuraste ovojnice. Zrele postaju jarko crvenoljubičaste boje. Koriste se zrele, sirove ili prerađene u sok. Njima se mogu ukrašavati jela, a najčešće se koriste ušećerene ili kandirane, u voćnim salatama, slatkim umacima i preljevima. Od njih se pravi pekmez, džem i kompot.
Prije kuhanja sirove se bobice kratko stave u zamrzivač kako bi se umanjila gorčina. Mjehurasta ovojnica sadrži otrovni i gorak glikozid fizalin i treba izbjegavati dodir bobice sa ovojnicom.
Nije preporučljivo pojesti više od dvadeset sirovih bobica.

Motar (Crithmum maritimum)
Mladi i sočni listovi vrlo su aromatični i mogu se upotrebljavati za salatu, za juhe i variva. Zbog jakoog mirisa prepoučljivo je kombinirati motar sa drugim vrstama divljeg povrća. Raste uz more i tamo se najviše upotrebljava i kiseli za zimu.

Mišjakinja (Stellaria media)
Kao povrće upotrebljavaju se mladi i nježni nadzemni dijelovi biljke. Najukusniji i najsočniji su poslije jačih proljetnih i jesenjih kiša. Mogu se brati čitavu godinu. Mlade su stabljike s listovima posebno ukusne kada se prirede kao špinat. Dovoljno ih je kuhati 2-4 minute jr se radi o vrlo nježnoj i mekanoj biljci. Jede se i sirova, na salatu. Sjemenkama se hrane ptice.

Paprat (Pteridium aquilinum)
Možese upotrebljavati bez ograničenja jer ne postoji opasnost od zamjene sa nekom sličnom, a škodljivom biljkom. Podzemna stabljika paparati sadrži velike količine škroba. Možese vaditi u jesen ili krajem zime i mljeti u brašno za kruh.

Planinsko zelje (Rumex alpinus)
sasvim mladi, još pomlčo žućkasti listovi i mladi izdanci mogu se koristiti za spravljanje miješanih salata, variva, juha, pirea, nadjeva, a mogu se i kiseliti za zimu.
Beru se od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni jer kroz cijeli taj period izbijaju mladi, novi listovi. Stariji su listovi gorki i tvrdi. Korijen sadrži škrob i nešto šećera, tanine i dr. Može se kuhati i jesti.

Potočarka (Nastrirtium offincinale)
Ljutoga je i gorkoga okusa. Koristi se sveža kao začin za juhe, umake, za salatu i kremu od sira, jela od krumpira i dr. Sadrži brojne vitamine i minerale, jača imunitet, čisti organizam od toksina, pomaže kod želučanih tegoba. Korisna je kod anemije, rahitisa i dr.
Ne preporuča se jesti za vrijeme trudnoće.

Rukola (Eruca sativa)
Rukola je gorkasta i aromatična. Koristi se ponajviše za pripremu salata i u kombinaciji sa drugim salatama. Priprema se sa maslinovim uljem, vinskim octom i ribanim parmezanom. Sjemenke rukole ljutkaste su i koriste se za pripremu domaćeg senfa.
više o rukoli …pročitajte ovdje

Šparoga (Asparagus officinalis)
Za jelo se koriste samo nadzemni izdanci. Najčešće se servira prokuhana, s maslacem i mrvicama, s kuhanim jajima, u ftitajama i omletima, u rižotima. Bere se u rano proljeće.
Više o šparogama …pročitajte ovdje...

Šumska jagoda (Fragaria vesca)
Od listova jagode spravlja se veoma ukusan i aromatičan vitaminski čaj, a mirisni plodovi se upotrebljavaju kao šumsko voće – sirovi, sušeni, za kompote, džemove, sirupe, voćne salate i sl.
Kada se listovi šumske jagode, ubrani početkom ljeta, stave u rakiju koja se potom malo razrijedi, dobije se izvrsno sredstvo za ispiranje usne šupljine koje sprječava loš zadah iz usta i krvarenje iz desni.
Više o šumskim jagodama …pročitajte ovdje

Tetivika (Smilax aspera)
Tetivika je višegodišnja zimzelena biljka koja raste kao penjačica u primorskim šumama. Naraste od 1 do 4 metra visine. Cvjeta malenim, mirisnim cvjetovima žućkaste ili zelenkaste boje okupljenim u grozdolike cvatove, a plodovi tetivike su loptaste bobice koje rastu u grozdovima, u početku crvene a potom crne boje.
U proljeće se beru mladi izdanci koji su jestivi i spremaju se kao šparoge. Gorki su i cijenjeni kao zdravo proljetno divlje povrće. Čiste organizam i tako povoljno djeluju na jetru i probavne organe.
Crvene su bobice otrovne, u narodu poznate pod nazivom zmijsko grožđe.

Tratinčica (Bellis parennis)
Za jelo koristimo mlade listove koji sadrže bjelančevine, masti, ugljikohidrate, vitamin C i karotin, jabučnu, octenu i oksalnu kiselinu, saponin, tanin, smole, eterično ulje. Listovi se jedu sirovi ili prokuhani, beru se u proljeće i početkom ljeta, pa i u jesen. Kiselkastog su okusa, malo gorkasti i opori. Salata od listova tratinčice ukusnija je ako se ostavi začinjena sat, dva. Kombinira se sa krumpirom i drugim divljim povrćem. Mladi listovi naročito su ukusni usitnjeni i izmiješani sa mladim sirom, a mogu se dodavati i varivima, juhama i sl.

Trputac (Plantago major)
Koriste se sasvim mladi listovi, ubrani prije razvoja cvjetne stabljike, od ožujka do rujna. Kuhaju se i potom dodaju u variva ili se spravljaju u salatama. Najbolje ih je miješati sa drugim lisnatim povrćem. Prije upotrebe preporuča se ukloniti žilavija vlakna s naličja lista.
Trputac ima antibiotsko djelovanje, preporučuje se kod slabosti i onemoćalosti, blagi je diuretik, djeluje umirujuće i protuupalno.

Tušt (Portulaca oleracea)
Ze jelo se može korisiti cijela nadzemna biljka. Listovi su sočni, slankasto-kiselkastog okusa. Koristi se za pripremu salata, juha, variva, u tijestu za palačinke i sl. Kuha se najviše 15 minuta, a tijekom kuhanja oslobađa se sluz koja zgušnjava juhe. Može se i kieliti.
U svježim salatama dobro se slaže sa krastacem, rajčicom, sa krumpirom, graškom i češnjakom.
Može poslužiti i kao prilog začinjenim jelima od mea ili ribe. Bere se prije cvatnje, a čim se odsječe brzo ponovno naraste.

Veprina, oštrolisna (Ruscus aculetaus)
Izdanci veprine prava su gurmanska delicija, a sjemenke veprine djeluju kao laksativ i mogu se koristiti mljevene kao surogat za kavu.

Vlasac (Allium schoenoprasum)
Uzgaja se ili raste samoniklo,ugodnog je mirisa, jelima daje lagan, svjež okus. Za jelo i začinjavanje koriste se sitno narezani svježi listovi.

ostavite svoj komentar